Novosti

U današnjem tekstu će biti riječi o najčešćim greškama koje rade poduzetnici i kojih vrlo često nisu niti svjesni. Analizirati ćemo svaku od tih grešaka – pa ako ste mladi (ili malo stariji) poduzetnik – osvijestite greške, popravite, ili ako je moguće – potpuno ih izbjegnite.

Ovo je vezano za rizike poslovanja. Rizici koji se nalaze izvan samog poduzeća, mogu se pronaći među kupcima i dobavljačima. Je li vaša prodaja koncentrirana samo na par ključnih kupaca? Imate li jednog ili dva ključna dobavljača? Ova greška se dodatno aktualizirala u vremenu korone - što ako vaši ključni kupci upadaju u situaciju sve slabije likvidnosti? Što ako vaši ključni dobavljači, iako su dosad bili uredni i kvalitetni u isporukama, imaju slične probleme? Rješenje: stalno pratiti kako posluju i izvršavaju li uredno svoje obveze.

Ovo je vrlo česta pogreška. Razmislite: ako imate mali broj (ključnih) kupaca, jako je mala vjerojatnost da ćete kroz dulje vrijeme kontinuirano uspjeti ostvarivati sve veće i veće planove prodaje i rast dobiti. 

Izbjegavajte slijedeće: 

1. Preveliku koncentraciju na jednog ili mali broj kupaca ili dobavljača.

2. Orijentiranost samo na svoje usko geografsko područje. Hrvatska je članica EU – iskoristite to!

3. Prepuštanje suradnje sa stalnim dobavljačima inerciji – („uvijek je do sada sve bilo u redu“) – postoje zbivanja na modernom tržištu na koja niti oni neće moći utjecati, pa je dobro pratiti tržište (npr. sada je aktualna globalna nestašica čipova…).

“Majka svih politika je kadrovska politika”  - mislim da je izreka došla iz vremena komunizma (Lenjin, čini mi se), ali je zbilja pametna.

Kada u nekom poduzeću dolazi do veće fluktuacije radnika, uprava traži razloge svugdje, osim u svojim odlukama. Pa se onda govori o tome što su granice EU otvorene, pa nam odlaze mladi; pa se govori o korumpiranosti države; pa se govori o narušenim društvenim i obiteljskim odnosima. Osobno ne volim paušalne ocjene tipa: „Mladi ne žele raditi“, „Mladi ne znaju raditi“ i slično. Ti isti mladi ljudi u inozemstvu rade. I to teško i naporno, bez pauza za kavu i bez piva nakon posla. Jer ga nemaju u stranoj zemlji s kim popiti. Pa onda treba razmisliti: možda bi ostali u Hrvatskoj, možda ih se može i dovesti natrag, uz pravi poticaj: pravi stav prema radu i prema zaposlenicima.

Mnogi misle da su problem niske plaće u Hrvatskoj. Naravno, ima i toga, živi se od novca, ali ima i nešto što je jednako važno, a često i važnije: razumijevanja, atmosfera na poslu, uvažavanje radnika i poštovanje. Čovjek koji se osjeća poštovan i uvažen na svom radnom mjestu, osjećati će privrženost i odanost toj firmi. U teškim vremenima će pristati raditi i za manju plaću, željet će doprinijeti opstanku firme. Bit će mu stalo, a to je ključna razlika.

Bogata firma sa najsuvremenijim strojevima će imati lošije financijske pokazatelje od neke slabije firme sa starim strojevima, ako ne poštuje svoje radnike i ako se oni ne trude.

Mali savjet: zapošljavajte pametno. Vodite intervju prije zapošljavanja, što stručnije možete. Mladi ljudi su puni ideja, često ambiciozni. Iskoristite to, dajte im do znanja da su uvaženi, da su njihove ideje dobrodošle, da imaju budućnost u vašoj firmi, razgovarajte s njima. Platite svaki prekovremeni sat, jer i oni imaju pravo na slobodno vrijeme. Omogućite im dodatnu edukaciju i platite je iz sredstava firme, ali se dogovorite da naučeno iskoriste i primjene u vašoj tvrtci (npr. vezati ugovorom da ne mogu dati otkaz godinu dana nakon edukacije). Nemojte nagrađivati bonusima samo za povećanje postotka prodaje (što neki rade); nego nagradite bonusom za unapređenje u proizvodnji, za neko unapređenje u pogonu koje olakšava rad, za sve ono što se ne mora, a ipak se napravi.

„Groblja su puna nezamjenjivih ljudi“, kaže naš narod.

Ako vam se čini da previše radite, razmislite o automatizaciji. Automatizacija skraćuje postojeće poslovne procese i ukida postojeća radna mjesta, ali zato uvodi nove procese i zapošljava nove ljude. Možda ste laik po pitanju umjetne inteligencije (ja jesam i pola tih nekih novih riječi ne razumijem), ali zato postoje ljudi koji znaju i razumiju. Nije li baš Lipik osnovao Centar za umjetnu inteligenciju? Pa što je logičnije nego potražiti pomoć? Nije sramota ne znati, nego ne htjeti učiti. 

Činjenica da ne možemo sve sami držati pod kontrolom u svom poduzeću je najčešće uzrokovana starenjem. Svi smo imali više energije kad smo bili mladi. Razmislite što biste mogli napraviti: (1) prodati firmu; (2) uvesti djecu ili članove obitelji kao nasljednike; ili (3) angažirati profesionalni menadžment. Ako ste osoba s 50 ili više godina, pravi je trenutak da napravite ovakvu stvar. Nema smisla uništiti vlastito zdravlje do kraja, ostatak života provest ćete liječeći se, a potomcima ćete napraviti mnoštvo problema. Uvedite sustav kontrolinga i napravite analize poslovanja i procjene vrijednosti. Sređenu firmu koju budući vlasnik ili menadžment može lako preuzeti postići će znatno veću cijenu na tržištu.

Nemojte štedjeti na knjigovodstvu /računovodstvu!  To je prvi lijek za gore navedenu grešku.

Vlasnik zaslužuje svoju dobit i treba ju isplaćivati redovito, pogotovo ako je firma na zdravim temeljima. Vlasnik trpi najveći rizik, stoga je i njegova zahtijevana stopa prinosa na uloženi kapital najveća od svih. Koliko puta ste bili u situaciji da netko od obitelji ili vi osobno posudite novac firmi – jer eto sad baš fali, a hitno je da se nešto plati… Upravo zbog te kontinuirane potpore koju poduzeće i svi dionici uživaju od onog tko snosi najveći rizik, kad se stvore uvjeti, uvijek treba isplaćivati dobit. Važno je da nakon isplate i dalje postoji supstanca, odnosno sredstva koja će osigurati daljnji rast i razvoj.

 

Velik broj malih poduzetnika koji isplaćuju dobit to rade putem pozajmica koje se knjiže kao financijska imovina njihovog poduzeća. A onda još gore: ne obračunavaju kamate na takve pozajmice jer, firma – to sam ja! Vi niste firma, makar bili jedini zaposlenik u toj firmi, jer su to dvije različite stvari – vi ste fizička osoba, firma je pravna osoba! Svaki dobri računovođa, zna da zakonski propisi nalažu obračun financijskih prihoda (kamata) na pozajmice. Ako ne obračunavate kamate na pozajmice i ne poštujete zakon, razmislite kako će na to gledati kontrole. Također razmislite kako će na te pozajmice gledati banke ako zatražite kredit. Prvo vratite pozajmice, a onda možete pričati o kreditima.

  

Vezano za isplatu dobiti stalno slušam razloge tipa: “Ne bih htio platiti porez”, „Ne treba mi lova odmah, imam je u firmi“ i slično.  To se jednostavno tako ne radi. Tamo gdje ima reda i dobrih računovođa, nema ovakvih “kemijanja”. Ionako se sve vidi u izvještaju u novčanom toku, kojeg svaki analitičar zna pročitati i sam sastaviti i bez vas. Vidi se i u koeficijentu kvalitete dobiti, čak i kad “nabrijavate” brojke. 

Stoga: Ne štedite na računovođi i isplaćujte dobit!

Najčešće greške su vezane za premalo analiziranja brojeva. Ako ne analizirate svoju konkurenciju, kupce niti dobavljače, onda je teško brinuti o maržama profita, stvarnim cijenama svojih proizvoda i često postajete prejeftini. Na kraju premalo naplaćujete i premalo zarađujete. 

Ako želite biti troškovno uspješniji od svojih konkurenata, nudit ćete isti ili sličan proizvod po nižoj cijeni od konkurencije. Ako se pak želite diferencirati, onda radite na razlikovanju od konkurencije. Nudit ćete bolji proizvod i bolje prepoznavati bolje stvarne potrebe vaših kupaca. Obično se poduzetnici odluče na neki oblik kombiniranja ova dva pristupa i naprave svoju strategiju. Lako je moguće da uopće nemate strategiju, jer ste premali. Za dobre strateške odluke ipak morate:

• redovito (periodično) analizirati konkurenciju 

• razumjeti svoje kupce, odnosno znati tko je vaše stvarno tržište

• razumjeti životne cikluse proizvoda ili usluga 

• poznavati stvarne rizike vaših ključnih kupaca i dobavljača

• imati prave kalkulacije – dobro izračunate cijene koštanja svojih proizvoda - poznavati svoje vlastito poslovanje i raditi analize marži poslovanja, pa znati koja od komponenti pridonosi najviše (ili koja najviše odnosi)

• Ne budite jeftini, ako ne trebate.

Životni ciklus poduzeća je obično takav da su potrebna ulaganja na početku veća, no kako se ulazi u zreliju fazu, ona mogu biti nešto niža. Dobro upravljano poduzeće mora imati jasno definiranu strategiju i politiku ulaganja koja dovodi do viših povrata na ulaganje i rastućih prihoda i dobiti.

CFA Institute navode neke od tipičnih pogrešaka kod procesa kapitalnog budžetiranja:

a) Projekti-ljubimci (pet projects).  To vam je ono kad neko „zabrije“ da nešto napravi jer mu se to sviđa, a nema veze jel to donosi išta ili ništa. Subjektivnost kod donošenja odluka može lako zavesti. Konzultirajte se s drugima, neovisnim osobama. Emocije i investiranje rijetko idu zajedno.

b) Ispravno predviđanje i odgovaranje na buduće izazove i prijetnje. Pogreška je vezana uz lošu analizu i loše procjene budućnosti. Stavljanje stvari na papir štedi mnogo novca i znoja.

c) Korištenje starih obrazaca kod izračuna isplativosti projekata.  Svaki projekt treba svoj model, svoj obrazac, svoj izračun isplativosti. Ono što je „upalilo“ ranije, možda je ovisilo o drugoj lokaciji, drugom vremenu, drugim okolnostima.  

d) Loša procjena fiksnih, odnosno režijskih troškova. Njih treba plaćati odmah i redovito. Ako nije sigurno da to možete, bolje je ne ulaziti u projekt.

e) Nije pronađena i ocijenjena alternativa predloženom ulaganju. Ocijenite i detaljno proanalizirajte oportunitetne troškove. 

f) Neidentificiranje ili podcjenjivanje troškova koji mogu nastati kod ulaganja te precjenjivanje budućih prihoda i koristi. 

 

U praksi je često prisutno da poduzetnici početnici (pa i iskusniji poduzetnici) krenu u investiciju (npr. kupe zemljište ili počnu gradnju, a da nisu napravili nikakve izračune, niti studije isplativosti. Pa se poslije čude, jer sve košta više nego što su zamislili, a još je i neisplativo. Nekad je bolje odustati na pola, stati, priznati pogrešku, nego se zakopati.

Bez obzira kako mali projekt bio, izračune i studije radite prvenstveno za sebe!

Morate pratiti promjene u okruženju i na vrijeme predviđati što vas očekuje. Kao ni na računovođi, ne štedite na troškovima dobivenih savjeta od pravnih i regulatornih savjetnika. Ako ne možete pratiti te promjene na internetu (ima dosta web stranica koje se time bave), dajte zadatak nekome da vam prati i dojavljuje promjene zakona i propisa.  Isplatit će vam se! 

Greška je u tome da se kratkoročni izvori financiranja, recimo kratkoročni kredit ili neplaćene obveze prema dobavljačima, koriste za neku investiciju. Primjerice, za kupnju opreme koja se koristi i amortizira idućih pet godina. I odmah se javlja neusklađenost primitaka i izdataka. Korist od upotrebe te opreme doći će kroz pet godina, a vi je morate otplatiti u roku do godine dana. Dugotrajnu imovinu financirajte iz dugoročnih izvora. Sve drugo je pogrešno.

To jedino ima smisla ako uspijevate zaraditi na takvom potezu (npr. ako ste trgovina). Pazite samo da vas kršenje ovog pravila ne uvuče u nešto mnogo gore: neplaćanje na vrijeme svojim radnicima, dobavljačima (tuđim radnicima!) i državi (neplaćanje poreza na vrijeme).

Sanja Bogdan Pavlović, dipl. oec.